1. linija beogradskog javnog saobraćaja krenula je 13. oktobra 1892. godine na relaciji Kalemegdan - Trg Slavija (Bulevar oslobođenja). Inače tramvajski depo se nalazio u Bulevaru kralja Aleksandra kod broja 142. Tramvaji su bili na konjsku zapregu. Godine 1804. pušten je u rad električni tramvaj, marke Siemens. Ovi tramvaji su potpuno zamenili konjske tramvaje tek 1904. godine. Nakon 1. svetskog rata krenulo se u nabavku novih tramvaja. To su bili noviji Siemensi, nabavljeni 1923. godine. Zatim su nabavljeni BBC tramvaji (1927. godine), Škoda tramvaji (1928. godine), BBC 2 tramvaji (1936. godine). Zatim je usledio 2. svetski rat, u kome je javni saobraćaj izgubio skoro pola infrastrukture. Sledeće nabavke (posle rata) bile su 1947. godine (Fiat trolejbusi), "Srebrna strela" trolejbus (1950. godine) i posebno autobusi (Leyland, Goša, FAP). Tokom 1969. godine razmatrali su se planovi o ukidanju trolejbusa. Narednih godina javni saobraćaj se dosta sporo razvijao, da bi 1990. godine dostigao rekord u broju vozila u inventaru. Pre NATO bombardovanja nabavljeno je više modela Ikarbusa i Mercedesa. S ovim vozilima javni saobraćaj doživeo je veliki slom. Situacija se krenula poboljšavati tek pre 1. godinu. Oko 11h, 13. oktobra 2017. godine obeleženo je 125 godina javnog saobraćaja u Beogradu.