Budući sam unazad skoro 6 mjeseci na poziciji koja je u izravnom doticaju s autobusnim kartama, malo da podijelim svoja razmišljanja.
Pretpostavljam da je u BiH stanje još i gore, nego što se tiče HR po pitanju prodaje karata u autobusu mimo autobusnih kolodvora.
U Hrvatskoj je dugo na snazi bio zakon koji je nalagao kupovinu karte isključivo na kolodvoru, naravno ukoliko postoji blagajna. Međutim ulaskom HR u EU se tu zakonodavstvo malo olabavilo, te je prodaja karata dopuštena mimo kolodvorskih blagajni, ali se moraju ispuniti određeni uvjeti - od fiskalne kase koja izdaje kartu, do pr. plaćanja u nacionalnoj valuti. Prijevoznici na domaćim linijama, kao i busevi koji voze u Flixovom sistemu se uglavnom baziraju na blagajničku prodaju, te online kanale prodaje, možda jedno 10 % se proda u samom busu (putnici koji dolete u zadnji tren).
Veći problem predstavljaju tipa prijevoznici koji voze u inozemstvo, s njima je vječna borba oko toga, krše se zakoni na maksimalno. Netko tko ne pozna situaciju, iznenadio bi se kad bi čuo da prijevoznici tipa Pleše, Zelića, Herca, pa čak i Jelinaka za Njemačku uporno forsiraju prodaju karata u autobusima, a uredno dolaze i kupe putnike na kolodvorima, za Balkance tipa Vectora i Hafeta to nije ni čudo, tako da se sve svodi na ono, na Zapadu poštuj sve zakone, a u HR podmiti gdje trebaš i miran si. Zakon je nedorečen na maksimalno, jedino pobuna svih kolodvora bi mogla nešto pokrenuti, iako bi za početak i inspekcija imala dosta posla.
Zato se divim kolodvorima tipa, BASa koji uredno ima stavku "stanična usluga", plati 190 dinara pa možeš na polazne perone, bio ti putnik ili ne. Ne znam da li gdje ima sl. usluga, u Zagrebu je to bilo aktivno jedno vrijeme, ali je jako brzo ukinuto.
