Najdeficitarniji kadar u Njemačkoj su vozači svih kopnenih prijevoznih sredstava, a situacija je posebno kritična u javnom prijevozu u gradovima, objavio je radio Deutsche Welle još u septembru prošle godine.
Njemačko udruženje autobusnih prijevoznika iznijelo je podatak o nedostatku oko 2000 vozača, a u sljedećim godinama bi taj broj mogao porasti na čak 10.000, piše Večernji list BiH. Ne postoje tačni podaci koliko širom Njemačke trenutno nedostaje vozača teretnih vozila, ali samo na području Duisburga traži ih se 3000.
Niske plaće, rad svih 30 dana u mjesecu, loš odnos poslodavaca prema zaposlenima i opća neizvjesnost u državi natjerali su veliki broj bh. vozača da u potrazi za boljim životom iskoriste ovakvu situaciju i daju otkaz na poslu vozača u BiH kako bi isti taj posao radili u Njemačkoj. Ovakva situacija zabrinula je bh. prijevoznike, jer vozača već nedostaje. Ako se ne zaustavi odlazak vozača iz BiH u inostranstvo, uskoro neće biti dovoljno profesionalaca za upravljačem koji će raditi u prijevozu robe i putnika, a autobusi i kamioni stajat će parkirani, kažu stručnjaci iz te oblasti.
Da BiH ostaje bez više profesionalnih vozača, jer su nezadovoljni plaćama i tretmanom u prijevoznim preduzećima i kod domaćih prijevoznika, potvrdili su za Nezavisne iz Udruge vozača i automehaničara gradskog i prigradskoga prijevoza putnika iz Banje Luke. Vladimir Grbić, predsjednik prijevoznika RS-a, kaže kako su niske plaće i nestašica posla u BiH glavni uzroci odlaska vozača. “Nedavno je jedan vozač otišao u Njemačku i tamo radi za plaću od 2500 eura, dok je kod nas plaća najviše oko 1000 KM. Ako se nešto ne uradi, ostat ćemo bez ovog kadra. Mi smo Ministarstvu prometa i veza RS-a i Privrednoj komori predočili da je to jedan od gorućih problema. Nismo dobili nikakav odgovor ni pomoć da se vozači zadrže”, naglašava Grbić. Dodaje kako, prema evidenciji koju imaju od prijevoznika u RS-u, kod gotovo svakog prijevoznika čiji vozač ode u Njemačku, Sloveniju, Kanadu, Ameriku, taj autobus ili kamion budu parkirani u dvorištu, jer ne mogu naći odgovarajućeg vozača.
Ahmedin Šabanagić, direktor Autoprevoz-bus Mostar, potvrđuje da se i mostarski vozači opredjeljuju za “put inostranstva”. “Kad raspišemo konkurs za pravnike, dođe ih 30, a na onaj za vozače samo nekoliko. Evo, neki dan smo primili 5 vozača koje smo jedva našli. Potražnja je veća nego ponuda”, kazao je za Nezavisne Šabanagić.
Mogućnost zaposlenja vozača na prostoru EU dovela je do toga da se sve više polažu škole za zvanje vozača, ali i krivotvore diplome s tim zvanjem. “Kod nas je teže naći vozača nego kardiologa. Oni masovno odlaze u Njemačku, Austriju, Sloveniju, Italiju, gdje su traženi zato što su vrijedni radnici”, kazao je ranije za Blic Nikola Grbić, predsjednik Udruge prijevoznika za unutrašnji i međunarodni promet RS-a.
izvor: tuzlanski.ba
