Naslovnica BHBus Info Ikarus i SAD: Ne tako uspješna priča

Ikarus i SAD: Ne tako uspješna priča

481
0
PODIJELI

Nakon što smo objavili dva dijela o proboju TAM autobusa na američko tržište (TAM u SAD I dio: Revolucija industrije školskih autobusa i TAM u SAD II dio: TAM 260 na američkim cestama), na red je došao i Ikarus, pa su slijedeći redovi o tome kako je on pokušao da se probije na zahtjevnom američkom tržištu.

Tokom Hladnog rata proizvodi iz istočne Evrope u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) nisu bili česti, a jedan od rijetkih pokušaja je bio od strane mađarskog Ikarusa na tržištu gradskih autobusa. Krajem 1970-ih godina takozvani “New Look“ stil koji su popularizovali General Motors i Fixible, počeo je da pokazuje godine, pa su političari mnogih gradova raspisali konkurs za novu generaciju gradskih autobusa. Spomenute dvije kompanije su dugo godina imale veliki monopol sa takvim autobusima, a ovaj put mnogi drugi proizvođači su odlučili da se umješaju.

Jedan od njih je bio Crown Coach Corporation iz Los Anđelesa u saveznoj državi Kaliforniji. Ova kompanija se dugo vremena koncentrisala na proizvodnju školskih autobusa, ali i nije imala pretjerano mnogo iskustva sa gradskim autobusima. Crown je također bila relativno mala kompanija pa je odlučila da potraži partnera. Put je navodi u Mađarsku, gde je Ikarus imao veliki kapacitet za proizvodnju autobusa i važio za jednog od najvećih proizvođača takvih proizvoda u Evropi.

Dvije kompanije postižu dogovor po kojoj bi Ikarus proizvodio školjku i cijelu mehaniku osim motora i mjenjača, a zatim bi autobus bio poslan u Kaliforniju gde bi Crown dodao motor i enterijer.

Mađari su zasnovali novi Crown-Ikarus 286 na već postojećem Ikarusu 280 (koji je debitovao 1973. godine), a zatim ga proširili i otvorili dodatni prostor za veći motor. U ponudi su bile dvije verzije, sa dužinom od 16,8 metara i 18,3 metra, a ova duža je imala sjedišta za 73 putnika. Da bi se uštedilo na troškovima, Crown je odlučio da koristi već postojeći Cummins dizel motor od šest cilindara zapremine 14 litara. On je razvijao 300 KS i pružao životni vijek od 20 godina. Kasnije će u ponudu biti dodata i verzija sa 350 KS, dok je jedini mjenjač bio automatik proizveden od čuvene firme Allison.

Sa relativno niskom cijenom, Crown-Ikarus 286 je brzo postao veliki hit. Najviše primjeraka, čak 87, je naručio grad Portland (savezna država Oregon), 50 je naručio Hjuston (savezna država Teksas), a deset manje Milvoki (savezna država Viskonsin). Međutim, nije trebalo proći dugo vremena da dođe do skandala sa niskim kvalitetom.

Dešavalo se da prozori ispadaju ili da vrata neće da se otvore, a posebno kritičan je bio grad Portland koji je u kasnijoj tužbi izjavio da nikada više od 50 autobusa nije bilo na ulicama iako je gradski prevoznik TriMet imao čak 87. Crown je uglavnom pristajao da uradi popravke pod garancijom, ali nije bilo rijetkost da same autobuske kompanije snose sve troškove. TriMet je tužio Crown-Ikarus 1985. godine, kada su autobusi bili svega tri godine stari, sa tvrdnjom da je i šasija počela da puca i da su eksperti pronašli čak 45 različitih problema koje proizvođač nije želio da popravi.

S druge strane, Crown-Ikarus je tvrdio da uputstva (koja su bila napisana isključivo na mađarskom jeziku) nisu praćena i da je to razlog problema. Dvije strane su postigle dogovor izvan suda posle 17 mjeseci, ali detalji nisu poznati. Do tada partnerstvo između Crowna i Ikarusa je već bilo gotovo, a proizvedeno je 243 primerka Crown-Ikarus 286.

Ikarus je imao i plan da izvozi trolejbuse na američko tržište i već proizveo nekoliko prototipa za demostracije u SAD, ali zainteresovanih kupaca nije bilo. Kompanija se kasnije oprobala i u Kanadi u saradnji sa Orionom, kao model Orion III, bez većih skandala, a oni su korišćeni sve do 2003. godine.

izvor: Zoran Tomasović (autorepublika.com)

Prevoznici koji su u svojim flotama imali Crown-Ikarus 286 modele:

– TARC (Louisville, Kentucky) – 15 vozila, prvi kupac vozila, isporučeni 1980. godine
– TriMet (Portland, Oregon) – 87 vozila, najveća kupovina u Americi
– Houston Metro (Houston, Texas) – 50 vozila, sva vozila imala 61 sjedište sa naslonom na obaranje
– MCTS (Milwaukee, Wisconsin) – 40 vozila, isporuka kasnila preko godinu dana, prva tura vraćena na dodatno popravljanje, autobusi povučeni iz upotrebe 2000. godine
– SamTrans (San Mateo County, California) – 10 vozila
– Capital District Transportation Authority (Albany, New York) – 8 vozila
– Santa Clara County Transportation Agency (San Jose, California) – 15 vozila, sva vozila 1988. godine iznajmljena kompaniji AC Transit (Oakland, California)
– TheBus (Honolulu, Hawaii) – 8 vozila
– Jacksonville Transportation Authority (Jacksonville, Florida) – 10 vozila