Naslovnica BHBus Info General Motors Futurliner – rodonačelnik marketinga

General Motors Futurliner – rodonačelnik marketinga

183
0
PODIJELI

Nekada davno, prije nego što su se kupci mogli informisati preko televizora i kompjutera o najnovijim proizvodima, kompanije su iznalazile razne načine da privuku pažnju javnog mnjenja. Cilj nije bio samo informisati potencijalne kupce o najnovijim proizvodima, koji se koriste u svakodnevnom životu već i privući njihovu pažnju svojom pojavom.

General Motors (GM) Futurliner je bio jedan od takvih proizvoda koji do današnjeg dana važi za jedan od najčudnijih vozila ikada proizvedenih. Od ranih 1930-ih pa do sredine 1950-ih godina ukupno 12 Futurlinera je privlačilo pažnju gde god da su se pojavili, sve dok ih proizvod koji su reklamirali – televizor – nije penzionisao.Dugo su važili za veliku nepoznanicu, čak i za mnoge koji se sjećaju njihovih parada, a onda je jedan od njih prodat za rekordna četiri miliona dolara i ponovo ih vratio u centar pažnje. Početkom 1930-ih godina, dok su se Sjedinjene Američke Države oporavljale od “Velike depresije”, sajam u Čikagu poznat kao “Chicago’s World Fair”, počeo je da privlači veliku pažnju. Ovaj sajam je dugo godina važio za veliki skup na kojem su kompanije predstavljale svoje najnovije proizvode, a najveću pažnju je privukao 1893. godine, kada je Nikola Tesla po prvi put osvjetlio sve prostorije.

Streamliner
Za 1933. godinu, sajam je proširen na lokaciji gdje se danas nalazi legendarni Navy Pier, ali i pored toga, mnogi nisu bili zadovoljni što su preko cijele Amerike morali da putuju u Čikago da bi uživali u ovoj predstavi. Čelni ljudi General Motorsa su se dosjetili da postoji mogućnost da se predstava stavi na točkove, a prvi model za takvu svrhu je bio Streamliner.Predstavljen 1936. godine, Streamliner je imao svoju prvu paradu iste godine u manjim gradovima u američkoj saveznoj državi Floridi. Iako Streamliner nije bio pretjerano velik i po dimenzijama sličan kamionima iz navedenog perioda, do početka Drugog svjetskog rata, on je prešao preko 1,6 miliona kilometara i posjetio preko 250 gradova u SAD, Kanadi, Meksiku i Kubi, a njegove predstave je vidjelo 12,5 miliona ljudi.

Do 1940. godine je postojalo ukupno osam Streamlinera, a kao što je originalno zamišljeno, oni su publiku obavještavali o najnovijoj tehnologiji dostupnoj širom svijeta. Međutim, do kasnih 1930-ih godina, postalo je jasno da je Streamliner ipak suviše mali za ovakav posao, a i njegove dizajnerske linije su počele da zaostaju za vremenom.

Futurliner
Ipak je bilo teško ubjediti potencijalne kupce da Streamliner donosi buduću tehnologiju kada je po dizajnu i sam bio zastario. Iz navedenog razloga, General Motors je počeo da radi na liniji novih vozila za paradu, koja su bila predviđena da budu značajno veća, ali i modernija. Da bi pokazao publici da je zaista novi proizvod u pitanju, General Motors je promenio i ime u Futurliner, a prva generacija od 12 primjeraka je debitovala 1940. godine.U pitanju je bio veliki “autobus” većih dimenzija nego većina kamiona iz tog perioda, koji je imao veliki otvor sa strane, gdje bi voditelj publici pričao o najnovijim proizvodima. Futurliner nije bio legalan za svakodnevnu upotrebu zahvaljujući svojim ogromnim dimenzijama – dužina 9,9 metara, širina 2,4 metra, visina 3,3 metra i težina 13 tona, a pokretao ga je dizel motor od četiri cilindra, sa manuelnim mjenjačem i pogonom na sva četiri točka.

Tokom svake parade ovaj autobus je imao pratnju od 24 kamiona, 11 automobila i tri karavana. Međutim, poslije samo pet predstava, Futurliner je penzionisan nakon što su Sjedinjene Američke Države ušle u Drugi svjetski rat poslije napada na vojnu bazu Perl Harbor na Havajima. Tokom rata, svi primjerci su bili parkirani po raznim garažama, a krajem 1940-ih, nakon što se ekonomija oporavila u dovoljnoj mjeri, General Motors je ponovo počeo da radi na idejama da Futurliner predstavlja inovacije američkoj publici.Da bi ovaj autobus bio spreman za tako nešto, najveći svjetski proizvođač vozila je odlučio da ga osvježi. Zastarjeli dizel je zamjenjen modernijim 5,0-litarskim, rednim šestocilindarskim benzinskim motorom sa 145 KS, dok su debitovala i dva nova mjenjača – četvorostepeni automatik i trostepeni manuelni. I pored toga, zbog velike težine, Futurliner nije mogao da ubrza više od 70 km/h, ali je i to bila dovoljna brzina tokom parada.

Televizor
Ostale promjene su se odnosile na kabinski prostor, gdje je ubačen klima uređaj, a položaj motora pomjeren da se olakša vozaču u vožnji. Novi Futurliner je debitovao 1953. godine predstavljajući novu tehnologiju kao što su prvi prototip mikrotalasne rerne i novo posuđe za kuhinje. Nažalost, parada nije dugo trajala i već do sredine 1950-ih godina publika je počela polako da gubi interesovanje zahvaljujući najnovijoj tehnologiji – televizoru.

Naime, potencijalni kupci su mogli da uživaju u identičnom reklamiranju iz svojih domova, pa se “ekonomsko propagandni program” iz autobusa učinilo kao stara vijest. Posljednju paradu Futurliner je imao 1956. godine, kada je svih 12 primjeraka parkirano u ćoškove mnogobrojnih General Motorsovih fabrika. Dva primjerka su kasnije poklonjena policijskoj stanici u američkoj saveznoj državi Mičigen, poslije čega su prefarbani, i korišteni za demonstracije tehnologija za policijske svrhe, ali su i oni penzionisani do 1959. godine.

“Sedmorica” preživjelih
Od 12 proizvedenih primjeraka, trenutno se zna za sedam, dok je sudbina ostalih pet nepoznata. Tokom jedne od parada 1950-ih godina, dva Futurlinera su učestvovala u sudaru, pa se pretpostavlja da su završila na otpadu. Sudbina većine njih nije bila poznata sve do 2006. godine, kada je jedan od primjeraka (ukupno deseti ikada proizveden) prodat za čak četiri miliona dolara. Kada se ova vijest proširila, tako je i popularnost nastavila da raste, a popularni sajt za oldtajmere, Hennings, nedavno je objavio i zanimljivu analizu gde se svaki model nalazi.Naime, sudbina prva dva Futurlinera ikada proizvedena, kao i četvrtog, petog i šestog, je nepoznata, a trag im se izgubio nakon završetka parade 1956. godine. Najstariji Futurliner čija se sudbina zna je onaj treći, koji je trenutno u procesu restauracije, a istim putem ide i sedmi Futurliner. Osmi je nedavno završio u Švedskoj i takođe je u procesu restauracije, dok je deveti restauriran sredinom 1990-ih godina. Deseti primjerak smo već spomenuli, a nakon što je prodat za rekordnu sumu, trenutno se koristi za parade po Mičigenu.Ostala dva primjerka su trenutno u veoma lošem stanju i truhnu po auto-otpadima širom Amerike. Vjeruje se da je svaki Futurliner koštao General Motors oko 10.000 dolara (krajem 1930-ih godina, kada je proizvodnja tekla), ali i pored toga ovi autobusi su veoma bitan dio američke historije. Oni su nam pokazali kako je nekada svijet funkcionisao i kako je marketing tekao u vrijeme kada nisu postojali televizija i internet. Ironično, tehnologija kao što je televizor, koju je Futurliner i reklamirao, je na kraju sahranila ovaj legendaran autobus, ali zahvaljujući razmjeni informacija na internetu njihova popularnost prethodnih godina je ponovo u vrhu.

Izvor: Zoran Tomasović (Autorepublika) / Uredio: Pavle Barta