Naslovnica BHBus Info BHBus Info: Ikarus 293

BHBus Info: Ikarus 293

828
0
PODIJELI

U ovoj rubrici ste već imali priliku čitati o Ikarusovom pokušaju proboja na tržište SAD, koji nije bio uspješan. Danas vam donosimo još jednu priču vezanu za ovog mađarskog proizvođača autobusa. Da li ste ranije čuli za Ikarus 293, dvozglobni autobus ovog proizvođača? Evo par informacija…

Proizvodnja Ikarus 293 modela okončana je prije gotovo 20 godina. Ovo vozilo je bio impresivan autobus iz tri dijela, koji je danas rijedak. Čak i ranije, u godinama proizvodnje, ovaj se automobil mogao naći samo u Mađarskoj i na području DDR-a. Vizuelno, autobus podsjeća na trolejbus. Dužina vozila je bila 22,68 metara, širina 2,5 metara, a visina 3 metra. Nije iznenađujuće da je ovaj Ikarus mogao primiti 229 osoba. Uprkos praktičnim mogućnostima, autobus nije bio popularan. Za kratko vrijeme, radio je u Budimpešti i Pečuhu. Zatim, nakon redizajna, autobus je prodan u Teheran, gdje je radio sve do 2005. godine.Ikarus 293 je spadao u kategoriju zglobnih autobusa. Sastojao se od tri dijela, koja su međusobno zakretno povezana. Svaki od njih ima putnički prostor. Sva tri imaju dovoljno prostora za slobodno kretanje ljudi i konduktera. Vozilo je u početku imalo Raba motor koji se pokazao kao slab i nejak zbog dimenzija vozila. Rabinih 250 “konja”, bilo je upareno s automatskim Voith mjenjačem. Oko 1992. godine, autobus je dobio novi MAN motor, snage 280 KS. Zahvaljujući novom motoru i presudnih 30 KS razlike, vozilo je moglo dostići brzine do 70 km/h.

Važno je napomenuti da snažniji motor nije bio jedino ažuriranje koje je Ikarus 293 dobio. Autobus je također dobio nove osovine i drugu boju karoserije. Osim toga, inženjeri su odlučili da druga od pet dvokrilnih vrata urede na drugačiji način. Čak je i unutrašnjost bila malo osvježena. Svi ti radovi nisu bili usmjereni samo na činjenicu da autobus postane vizuelno atraktivniji. Inžinjeri su se također nadali da će biti praktičniji i funkcionalniji.

Međutim, projekt koji je obećavao nikad nije iskoristio punu potencijal. Prototip, na čijem su razvoju inženjeri radili više od godinu dana, prošao je sve obavezne testove i čak posjetio neke izložbe i sajmove. Međutim, imao je značajan nedostatak: svi vozači, bez iznimke, žalili su se na užasne vozne karakteristike. Zbog toga je projekat i zamrznut do 1992. godine. Ikarus 293 je bio model sa lisnatim oprugama, pa je škripanje bilo konstantno kao i neudobnost u vožnji i teško upravljanje. Uvezvši sve to u obzir, njegov životni vijek bio bi sveden na minimum, s obzirom na broj ljudi koji je planiran da svakodnevno prevozi.

Također, vrijedno je istaći da je ovaj model bio osnova za stvaranje licenciranog primjerka autobusa, koji je postao poznat kao Giron, a vozila su korištena na Kubi. Međutim, ova verzija imala je brojne značajke koje su ga razlikovale od autobusa Ikarus 293. Kubanski modeli dobili su tradicionalne zglobne dijelove, bili su kraći, sa drugim brojem prozora i sa drugim tipom guma. Ipak, čak i danas neka vozila ovog tipa mogu se pronaći na Kubi u dobrom stanju.Postavlja se pitanje: zašto ovaj projekat nije uspio? Izvanredan izgled i nestandardni dizajn su privukli pozornost. Međutim, to je bila glavna ideja inžinjera i tu je sve stalo. Činjenica je da su svi autobusi, sa kojima je prevoz obavljan do kraja 80-ih, bili zastarjeli i u tehničkom i u vizuelnom smislu. Izvorni i neobičan autobus bio bio od velike pomoći u moderniziranju Ikarusa. Međutim, početak devedesetih godina bio je veoma turbuletan (što smo i sami osjetili) te se socijalistički sistem u Mađarskoj srušio. Fokus ljudi se prebacio na neke druge stvari, mnogo bitnije, pa je proizvodnja, kao i prodaja vozila, značajno bila smanjena.

izvor informacija: mentorbizlist.com