Kada se dogodi saobraćajna nesreća u kojoj učestvuje i autobus, to se često pretvori u košmar za putnike koji se praktično nađu u bezizlaznoj situaciji. Ovo su u zaključku istraživanja naveli eksperti iz Asocijacije osiguravajućih kuća za istraživanje nesreća (Unfallforschung der Versicherer – UDV).
Inače, autobusi su smatrani relativno bezbjednim načinom transporta, odmah iza željezničkog, ali znatno ispred automobilskog prevoza. Svejedno, nikako se ne može reći da su rijetke nesreće s velikim brojem smrtnih ishoda u njima. Čak bi se to moglo nazvati i pravilom. Rizik je posebno izražen onda kada se autobus prevrne na bočnu stranu. Još ako je ta strana ona na kojoj su obezbjeđeni otvori za vrata, situacija za putnike postaje grozna. Međutim, vozilo čak i ne mora tako da se pozicionira nakon nesreće, ali ako su iz bilo kojeg razloga vrata onemogućena da funkcionišu, putnici su u nemoći da u sopstvenoj režiji napuste teško komercijalno vozilo.
Kada su vrata zabravljena, teško da postoji neki izlaz van
“U situacijama u kojima je sticajem okolnosti nemoguće čekati spasilačke ekipe, putnici se suočavaju s bezizlaznim okolnostima. Dakle, kada izbije požar, ili čak i samo dim, ljudi ostaju u klopci”, kaže Zigfrid Brokman, rukovodilac asocijacije UDV. Ove reči su se čule tokom prezentacije nalaza istraživanja.
Istini za volju, autobuske nesreće u kojima se vozilo prevrće na bok su rijetke, rekao je Brokman. Bez obzira na to, nema sumnje da bi se propisi morali prilagoditi ovim nalazima, to jest da bi proizvođači morali podrobnije da razrade načine evakuacije putnika u ovakvim situacijama. Na primjer, važno je obavezati proizvođače da objelodane procedure za evakuaciju putnika, baš kao što se to radi u avionskoj industriji, pa i željezničkoj i pomorskoj. Asocijacija također sugeriše da je bitno da se nametne upotreba pojaseva koji se vezuju u tri tačke, umesto jeftinijeg rešenja s jednom tačkom manje.
Prednja stakla bi trebalo da budu uklonjiva
“Najvažnijom mjerom bi se ipak mogla nazvati ona koja bi obavezivala proizvođače da ugrade montažno, pomerljivo prednje vjetrobransko staklo, nakon čega bi taj otvor mogao poslužiti kao izlaz”, poentira Brokman. To bi se moglo osigurati pomoću crijeva pod pritiskom ili detonirajućeg kabla duž ljepljivog spoja. Stariji i manje atletski sposobni ljudi bi onda mogli bezbjedno da napuste “ranjeni autobus”.
izvor:AutoRepublika