Autobuske stanice u određenim gradovima su krive što ih prevoznici izbjegavaju.
Druga strana priče je da bi se možda treba urediti zakon u okviru cijele države oko toga. Ministartstvo saobraćaja i transporta je na nivou BiH.
Fino odrede, 5% od svake karte ide stanici, + perosnke karte. (primjera radi)
Što se tiče pisanja karte u busu, rekli ste otprilike. Gdje nema stanice, po selima, moraš tako pisati, ili izdavati onu fiskalnu kartu, što je možda i bolje.
Hm...kod nas u HR je zakonski određena provizija na prodane karte - max. 9 %, i većina kolodvora ima proviziju 7-9 % ovisi da li je riječ o domaćim ili inozemnim kartama + kolodvorska usluga i rezervacija (to varira od kolodvora, ali i to je sve tu negdje).
E sad - u HR baš zbog toga je frka s pojedinim prijevoznicima (i to ugl. privatnicima koji glume elitne prijevoznike koji voze prema Zapadu) - Zelićem, Hercom, Plešom, njima je problem platiti proviziju kolodvoru, kao i putnicima kolodvorsku uslugu koja za međunarodne polaske je oko 10 kn, a zbog ranije navedenih zakonskih rupa i neaktivnosti inspekcije, vječite su borbe po svim kolodvorima. Što je najjače od svega, oni se i masovno reklamiraju po društvenim mrežama, gdje jasno istaknu da se karta kupuje u autobusu...
A što se tiče davanja informacija - iskreno najbolje je kad je kolodvor u vlasništvu lokalne samouprave, onda bi se trebalo dati ono što putnik traži (bar bi tako trebalo biti). Kod nas je u pojedinim gradovima gdje prijevoznici upravljaju kolodvorom skoro pa katastrofa dobiti kartu za nekog drugog prijevoznika (dva ogledna primjera - Arriva i kolodvori u OS i RI, te Promet Makarska u ST).
To bi se isto trebalo malo regulirati, jer boli briga putnika što netko mora svoje forsirati, njega ako zanima prvi bus, onda mu treba reci za prvi bus ili ako traži ciljano, onda mu dati informaciju.
Pa mi svi koji radimo na kolodovorima smo u službi tih putnika i dok to ne bude svima jasno, uvijek će nažalost biti takvih situacija.
