Ajde viša sila, zakasni autobus za vezu ili nešto te spriječi (tu su prevoznici često i uvezani i znaju koliko će koji bus kasniti)
Ali ako bi me išta nerviralo kao vozača, to je sljedeće: (čest slučaj na vanrednim)
Stalo se tipa u 5:40 da se napravi pauza 15-20 minuta. Ajd u 6 se kreće dalje. Već u 5:55 većina putnika je ispred ili unutar autobusa. 5:58 su tu svi osim dva putnika (mahom su to sredovječne ženske osobe ali da ne ispadne da diskriminišem nekog). 6:00 njih nema. 6:05, svi su uveliko na svojim mjestima, ova dva i dalje nema. Već oko 6:10-6:15 vidiš ih kako iz daljine idu, i to onako lagano, nogu za nogom, kao da dolaze 15 minuta ranije a ne 15 minuta kanije, kao da je sve vrijeme ovog svijeta njihovo...
Ako je polazak u 6, dođi u minut do 6, nemoj kasnit jeb* te patak
Sličnu scenu je imao i jedan Bočcov vozač, dok je radio u prethodnoj firmi, bila vanredna vožnja za neki grad u Evropi, stali oni usput da naprave pauzu. Minut-dva pred kraj pauze su svi bili na svojim mjestima, vozači se pripremaju za polazak dalje, utom dva putnika ustaju i ladno odlaze u restoran, naručiše i sjedoše za sto da jedu. A treba se krenuti. Vozači gledaju, ne vjeruju.
Ni izvinite, predomislili smo se, ipak smo gladni, možda bi vozači i pregrmili nekako, vanredna je vožnja, nisi ograničen polascima, ali tako bez riječi ustati i izaći, ja bi isto kao i ovaj, zatvorio vrata i opalio po gasu
