Bosanko je najpopularniji autobus u cijeloj historiji CTSa, autobus koji ima svoju posebnu priču. Svaki od autobusa ima svoju priču, ali priča o Bosanku je najpopularnija među građanima Sarajeva, a posebno djecom, kome je bus i bio namjenjen.
U toku pregovaranja i prve poslijeratne kupovine autobusa u firmi OGC iz Frankfurta 1994. godine (biće riječi i o tome nešto kasnije), došlo se na ideju da se jedan od tih autobusa pokloni djeci Sarajeva. Prilikom preuzimanja autobusa, tražilo se da umjesto standardnog natpisa Centrotransa, koji se nalazio na šest Mercedesa O303, na ovom busu budu oslikani natpisi koji simboliziraju djecu i Sarajevo. Prvi vozač tog autobusa je bio Mirsad Prohić. U decembru 1994., u konvoju koji je krenuo prema Sarajevu, Bosanko se nalazio na čelu kolone. Dug put, veliki snijeg i led Bosanko je uspješno savladao što je za ekipu CTSa bilo novo iskustvo, jer je to bio prvi autobus u vlasništvu CTSa sa automatskim mjenjačem. Poseban test je bio uspon uz Makljen, između Bugojna i Prozora, ali je i on savladan uspješno.
Po dolasku u našu zemlju, autobus nije odmah mogao ući u Sarajevo zbog opsade grada. Kada je na kraju ušao u grad, Bosanko je na adekvatan način predstavljen i poklonjen djeci Sarajeva. Promocija autobusa se obavila u okviru projekta pod nazivom "CTS vraća osmijeh djeci". U maju mjesecu 1995. u Sarajevu su bili gosti "Klovnovi bez granica", čiji je boravak iskorišten za promociju busa. Prva TV emisija u kojoj se Bosanko pojavio, bila je "Idemo dalje" na BHTV. Nakon toga je Bosanko, po ustaljenom redu vožnje, svakodnevno počeo da besplatno prevozi djecu od Vijećnice do Dobrinje.
Ovaj autobus u početku nije imao svoje ime. Zato je tadašnja uprava CTSa donijela odluku o raspisivanju nagradnog natječaja za izbor imena i najboljeg crteža na temu dječijeg autobusa. Najbolji radovi na natječaju su bili nagrađeni prigodnim nagradama. Pristiglo je preko 3500 crteža i preko 3200 prijedloga za ime. Tako je Bosanko dobio svoje ime. Pored imena imao je i svoju pjesmicu koja je vremenom postala jako popularna među djecom opkoljenog Sarajeva. Vremenom je postala svojevrsna himna CTSa. Snimanje ove pjesmice je urađeno u vrijeme najžešćih granatiranja, pa je odlazak djece u improvizovan studio na Ciglane bio nekoliko puta odgađan. Pjesmicu je otpjevala Berina Sadiković. Godine 1996/1997 organizovan je i Mali šlager, na kojem je druga pjesma o Bosanku, koju su otpjevale sestre Rizvanović osvojila prvo mjesto. Nagradu za ime dobio je Pazelja Ermin, a nagradu za najbolji crtež Šotra Neven.
Preuzeto sa starog BHBus foruma
