Hvala na čestitkama, kao i ostalim kolegama koji su isto tako bili jako dobri u prognoziranju. Kako se kaže lopta je okrugla i dosta nepredvidljiva, pokazalo se to i na ovom SPu, te smo sami bili svjedoci nekoliko rezultata koji su nas kolektivno ovdje rušili.
Nadalje malo šira analiza SPa iz HR sportsko - navijačkog kuta.
Prva tekma protiv Maroka - bilo je bitno ne izgubiti, kasnije se pokazalo da je tih 0:0 bio rezultat koji nije iznenađenje, jer vidjeli ste da Maroko do polufinala nije primio gol (ne računam autogol protiv Kanade).
Druga tekma protiv Kanade - igra kakvu bi mnogi navijači kao i HR javnost htjela, napadački s puno kvalitetnih akcija i uvjerljiva pobjeda protiv nedoraslog protivnika, unatoč njihovom ranom vodstvu.
Treća tekma protiv Belgije - iako je pritisak bio na Belgiji, po utakmici se vidjelo da smo i mi bili dosta nervozni, jer se znalo da jedna mala greška može odnjeti plasman u nokaut fazu. U toj tekmi ostaju zapamćeni i VAR cirkus s na kraju nedosuđenim KU, te Lukaku i njegovi promašaji koji mu komotno mogu donjeti nekakvu vilu na Jadranu
Osmina finala protiv Japana - svi smo očekivali Španjolsku u toj utakmici 1/8 finala, međutim njihovo kalkuliranje ih je izbacilo sa SPa, a nama donjelo disciplinirani Japan. Povijest nas uči da su naše tekme protiv njih uvijek bile teške s malo golova, te se tako pokazalo u ovoj tekmi. Našu grešku u obrani Japan je kaznio i poveo 1:0, ali odlična akcija Lovrena i Perišića nam je donijela produžetke i udarce s 11 m za prolaz. E tu kad dođemo, tu smo neprikosnoveni. Psiha ekipe je zbilja na visokom nivou i rijetko tko nam može u tome parirati, nastavili smo di smo stali u Rusiji.
Četvrtfinale protiv Brazila - tekma u kojoj smo bili ipak u podređenoj ulozi protiv prvog favorita za titulu, ali samo do početka utakmice. Veći dio utakmice smo umrtvili Brazil i nametnuli svoju igru, jedino tko je nešto slično pokušao je bila i Švicarska, ali su nezasluženo izgubili od Brazila. Opet produžeci, te u 105. minuti jedna nesmotrenost obrane (umor čini svoje) i Neymar dovodi Carioce u vodstvo. Rizik i lov na izjednačujuči pogodak su se isplatiti i Petković je u 118. minuti donio toliko željenih 1:1. Lutrija udaraca s 11 m opet je otišla tradicionalno na našu stranu, isti su odrađeni doktorski pa Neymar nije ni stigao izvesti svoj udarac s 11 m.
Polufinale protiv Argentine - puno je toga izrečeno i napisano, još ću o samoj Argentini kasnije, nešto sam već i ranije napisao. Utakmica u kojoj 32 minute igramo doktorski, gdje Argentinu držimo u podređenom položaju, ali onda Orsato i Irrati stupaju na scenu s kaznenim udarcem, koji su samo vidjeli njih dva, srpski reporter, te čak i ne sve stanovništvo Argentine. Nakon toga psihološki blackout od 10 min je učinio svoje, te smo par min kasnije bili u zaostatku 2 gola. U drugom poluvremenu se pokušalo nešto, međutim Argentina je iskoristila svoju šansu i zabila za konačnu pobjedu od 3:0 i plasman u finale.
Utakmica za 3.mjesto protiv Maroka - s kim smo počeli, s njima smo i završili ovo SP, ali po svim predviđanjima bila je to sasvim suprotna utakmice od one s otvaranja grupe. Brzo vodstvo, ali i brzo izjednačenje Maroka donjeli su ipak zanimljivu utakmicu u nastavku koju je odlučio Oršić s glasovitim potezom i svojim karakterističnim golom. U drugom poluvremenu, iscrpljeni Maroko je pokušao nešto napraviti, ali nije uspio protiv nas koji smo ipak imali veću želju da dođemo do te bronce. I tu je bio prisutan VAR cirkus od strane domaće sudačke postave, koja nije dorasla suđenju u županijskom rangu. Na kraju ipak bronca zlatnog sjaja je oko vrata Vatrenih i to je najbitnije
Što se tiče novog prvaka Argentine - sve se podredilo da osvoje ovo Prvenstvo, od 7 odigranih utakmica u 5 su imali dosuđene kaznene udarce (od toga 3 su u najmanju ruku dvojbena). Sinergija katarskih šeika (vlasnika PSGa) i FIFE definitivno je došla do izražaja, ne samo kod forsiranja pobjednika, nego i kod dodjele individualnih nagrada pojedincima. Suđenje je priča za sebe, ali veću katastrofu dugo nismo vidjeli, možda je 1/3 utakmica prošla bez ikakvih repova, ovo sve ostalo je išlo prema nekakvom cirkusu.
Nadalje, možda ću s ovim neke pogoditi - ali čisto me zaboli, a to je i dalje onaj jal i zavist, te ogromna količina ljubomore koja je prisutna na uspjeh Hrvatske. Po svim portalima se vidjelo kako susjedi Srbi veličaju svaki pogodak kontra Hrvatske, kao i pobjedu Argentine, neka se samo pogleda na YT snimka s utakmice košarkaške Eurolige između CZ i Žalgirisa, kako se u Pioniru slavila pobjeda Argentine, te glasoviti komentator sa srpske Arene koji je vjerojatno pukao od zavisti kad smo prošli Brazil, jer je po njemu to bio slučajan prolaz Hrvatske u polufinale. Nije Hrvatska kriva što je Srbija otišla s velikim ambicijama na SP, ali je grubo prizemljena. Iskreno nakon što ne dobiješ ono protiv Kameruna, vaditi se protiv Švicarske je suludo. Mi smo i s ovim uspjehom pokazali da smo ipak neka druga dimenzija u odnosu na njih.
Nadalje, nadam se samo da ovdje nema ljubomornih duša, što sam ja pokupio pobjedu, ipak je riječ samo o igri
Adnanu svaka čast za uspješno vođenje ovoga, jer uz posao i familiju treba još i ovo stići dodatno odraditi i pripremiti. Do neke nove zgode, sretno svima
