Prije par dana, tacnije 4. marta, bilo je tacno tri godine od pocetka mojih soferskih avantura. Zanimanje za autobuse traje sigurno dobrih 15-20 godina, od prvih skolskih ekskurzija, razgovora sa vozacima, sjedenja na suvozackom mjestu, utd. Vozac autobusa sam postao sa 26 godina i jos uvijek sam najmladji vozac u mojoj poslovnoj jedinici, a kad pogledam u proslost i kad malo vratim film unazad, jedino za sto stvarno zalim je to sto nisam i ranije poceo, odmah kad su se ostvarili uslovi za to. Ali eto, valjda svaki covjek ima taj neki zivotni put kojim mora proci, i to tako jednostavno mora biti. Zato od srca preporucujem i zelim svima onima kojima srce kuca za volan - da ne cekaju! Zivot je kratak i brz, godine brzo prolaze, a najljepsi dio zivota je mladost. Ako taj period zivota provedemo radeci nesto sto ne volimo, onda smo stvarno gubitnici. Ali zelio bih takodjer reci (iz svog vlastitog iskustva, a tu sigurno ima i starijih i iskusnijih vozaca od mene) da u poslu vozaca autobusa ima razlicitih trenutaka i iskustava, od onih lijepih do onih manje lijepih. Mnogo puta se jedan vozac autobusa razocara, desi se i da izgubis volju i motivaciju za poslom, naidju teski dani, trenuci, putnici, itd.. Pogodi te kad osjetis nepostovanje, i kao da si nekome sluga jer te on tako smatra. Doslo je vrijeme kad svaka budala koja ima 5 minuta slobodnog vremena moze doci maltretirati i zaje*avati vozaca, a da pritom vozac ako reagira u svoju odbranu automatski ispadne neljubazan, te u puno slucajeva stigne prituzba na adresu firme.. Vozac autobusa se cesto nadje tu negdje izmedju vlastitih mogucnosti i zahtjeva posla, i zahtjeva putnika, prometnika, sefova, policije, inspekcije, drugih ucesnika u saobracaju, itd.. Bude tu i losih, nekad i neispravnih autobusa. Nema vozaca koji se nije mnogo puta u karijeri i smrznuo zimi i skuhao ljeti. Ali sve to shvatis kao sastavni dio posla, koliko god to bilo tesko.. Na kraju opet, financijski faktor je najvazniji. On varira od drzave do drzave, negdje je slabo placeno, negdje solidno, a kad uzmemo u obzir odgovornost koju imamo te radno vrijeme od 10, 12, 14, nekad i 20 sati - cisto sumnjam da je negdje placeno onoliko koliko vozac zasluzuje. Sve to je dovelo do ogromnog manjka vozaca, a to je dovelo do toga da danas nazalost vozac autobusa moze biti bilo ko. Vjerujte da sam se nekad stidio sto sam vozac, gledajuci pojedine kolege kako se ponasaju, kako izgledaju, sta pricaju.. a da ne spominjem koliko su pojedini spremni praviti smicalice drugima, samo da bi sebe uzdigli, samo da bi dobili bolju liniju, turisticku turu ili bolji autobus. I ja sam znao biti tema nesluzbenih razgovora, pa cak i oficijalnih sastanaka. Mladi vozaci zeljni posla, koji se brzo dokazu u firmi uvijek su trn u oku nekim starijim vozacima koji ih gledaju kao konkurenciju. Meni licno to je samo vjetar u ledja. Necu reci da sam najbolji, cak jos uvijek sebe smatram izrazitim pocetnikom, ali znam da ovo radim sa srcem i da se trudim da putnik kojeg vozim ponovo pozeli da putuje sa mnom. I to sve unatoc svim pritiscima i problemima sa kojima se jedan vozac susrece. Ova slika je nastala taj dan kada sam napunio tri godine soferskog staza, slikao sam se sam, jer uglavnom bolje slike budu onda nego kada nekog zamolim da me uslika 😄 drugovi, slijedite svoje srce ❤