Krajem prošlog mjeseca naša ekipa je obavila još jednu BHBus patrolu. Nakon kraćeg premišljanja kome dati povjerenje, odabir je pao na turističku agenciju Vuković iz Prijedora. Pregledom veb-sajta agencije stekli smo dojam da se radi o kompaniji koja je veoma predana svom poslu, što će se itekako potvrditi u nastavku.
Iz široke ponude aranžmana domaćih i ino destinacija mi smo odabrali aranžman pod nazivom “Budimpešta – bez noćenja”. Kao što se da zaključiti, radi se o jednodnevnoj posjeti prestolnici Mađarske.
Polazak iz Prijedora je bio u ponoć s petka na subotu (28. na 29. april), iz Banjaluke sat kasnije, a iz Gradiške u 1:30. Autobus za ovu priliku je bila dvospratna Setra 431 DT, a ona je u Banjaluku, odakle smo mi pošli, stigla na vrijeme. Vođa puta je svakom putniku ljubazno poželio dobrodošlicu i uputio ga na svoje sjedište.
Nakon ukrcavanja putnika u Banjaluci krenuli smo prema Gradišci. U Gradišci se ukrcalo preostalih šest putnika kojima je također poželjena topla dobrodošlica. Nedugo zatim stigli smo na granični prelaz, a granične formalnosti obavljene su relativno brzo, za šta pohvaljujemo službenike na GP Stara Gradiška koji su nas rasporedili u dvije kućice radi bržeg protoka.
Prelaskom granice i izlaskom na autoput Zagreb – Beograd većina putnika je utonula u san. Udobna vožnja kroz Hrvatsku je diskretno i neprimjetno bila prekinuta kod Slavonskog Broda da bi se zamijenili vozači.
Na OMV pumpi 70 km prije Budimpešte, kod isključenja za Donaujvaroš, pravimo pauzu u trajanju od 40 minuta – sasvim dovoljno za svih 68 putnika i tri člana posade.
Do našeg odredišta je ostalo oko sat vremena, a mnogi su to vrijeme iskoristli da još malo odspavaju. U Budimpeštu smo stigli oko osam sati ujutro i tamo nas je čekao drugi vodič, Mađarica koja se poprilično dobro služi našim jezikom. Predstavila se, poželjela nam dobrodošlicu i započela svoj posao kratkim pregledom istorije grada. Obzirom da su tog vikenda mnogi dijelovi grada bili zatvoreni zbog posjete Pape, vozači su strpljivo tražili mjesto iskrcavanja, a to je ovaj put bilo kod Lančanog mosta.
Sa našim vodičem smo se popeli u gornji dio grada i sa uživanjem slušali zanimljive priče o svakoj značajnoj građevini. Nakratko smo uživali u panoramskom pogledu na Peštu, ravničarski dio grada, da bi nakon toga uslijedilo slobodno vrijeme za individualno razgledanje grada. Vodič nam je preporučio neke znamenitosti koje nikako ne bismo trebali da propustmo, dao nam je upute kako da stignemo do nekih šoping centara, a onima koji žele da odu do Trga heroja je pomogao u rukovanju automatom za kupovinu karata za javni prevoz da bi se izbjegle veće gužve i zastoji kod istog.
Iako je u Budimpešti za taj dan bila najavljena kiša, to se na sreću nije ostvarilo. Na prijatnih 19-20°C uživali smo u razgledanju grada.
Ponovni sastanak sa vodičem je zakazan u 18 sati na riječnom pristaništu. To je označavalo početak jednosatnog fakultativnog krstarenja Dunavom, po mnogima jednog od najljepših pogleda na grad. Upravo zbog toga Budimpešta nosi epitet “kraljica Dunava”.
U 19 sati, prepuni utisaka, krenuli smo nazad kući. Dok smo se izvlačili iz grada, pitali smo naše saputnike da li su zadovoljni organizacijom današnjeg putovanja. “Sve super, od autobusa, do vozačkog i vodičkog osoblja. Veoma sam zadovoljan”, kazao nam je jedan mladić.
“Prvi susret sa turističkom agencijom Vuković sam imala prije četiri godine kad sam išla na ekskurziju. Od tada sam njihov redovni korisnik, više puta godišnje idem na razna putovanja. Sviđa mi se što su veoma profesionalni i predani svom poslu.”, dopunila je njegova djevojka.
“U tri riječi – prijatni, fleksibilni, pedantni” rekla nam je naša malo starija saputnica, dodajući da usluge agencije ne koristi često, ali kad odluči da negdje putuje, njen za sada prvi i jedini izbor je agencija Vuković.
“Jasne i pregledne informacije na sajtu, ljubazni i kulturni vozači, prijatna domaća pop i rok muzika, prijatna atmosfera tokom putovanja, to je ono što me vraća njima (Vukovićima). Nemam zamjerki.”, složila se još jedna gospođa.
U nastavku putovanja smo napravili jednu pauzu u Hrvatskoj u trajanju od 45 minuta. Vozači su se potom zamijenili i nastavili smo dalje. I ovaj put granične formalnosti sa obje strane su obavljene relativno brzo.
Oko sat poslije ponoći, pomalo umorni stižemo u Banjaluku. Pratilac iz agencije Andrea nam se zahvaljuje na saradnji i na ispoštovanoj satnici, a mi njoj na odličnoj organizaciji putovanja te vozačima Nikoli i Slaviši na udobnoj i bezbjednoj vožnji. “Do nekog sljedećeg druženja želim vam da budete dobro, zdravo i veselo.” zaključila je Andrea ovo lijepo putovanje, a mi smo na ovoj patroli shvatili zašto je kompanija Vuković jedna od vodećih agencija u vanlinijskom prevozu i turizmu u BiH.
Tekst i slike: Marko Šipka
