Činjenica je da britanska automobilska industrija već duži niz godina ne igra značajnu ulogu na svjetskoj sceni. Da, imaju brendove kao što su Rolls-Royce, Bentley, Aston Martin, Land Rover i mnoge druge, ali su oni u rukama stranaca i danas postoje samo zato što imaju inostrane vlasnike koji bi da unovče njihovo legendarno ime.
Ruku na srce, Britanci nikada ni nisu bili sila u ovoj kategoriji, najviše iz razloga što su uvijek cijenili završnu izradu i kvalitet enterijera, a ignorisali pouzdanost. Jer šta vredi da jedan Austin ili Morris imaju bolji enterijer nego Toyota ako neće da upale ujutro, zar ne?
Ali moramo da im odamo priznanje da su, s vremena na vrijeme, testirali neke revolucionarne ideje. Jedna od njih je stigla i u vidu autobusa pod imenom Bedford VAL i proizvodio se od 1965. do 1975. godine. Nije teško da zaključimo zašto je bio specijalan i iako nije ostvario veliki komercijalni uspjeh, njegova sama pojava je omogućila da ga svi prepoznamo na putevima.
Bedford je u navedenom periodu bio pod vlasništvom Vauxhalla, čiji je vlasnik opet bio veliki General Motors. Kompanija je zapravo bila veliki igrač u svijetu kombija i manjih kamiona, ali se uglavnom orijentisala na britansko tržište i nismo je često viđali izvan otoka.
Pa zašto bi onda Bedford ponudio nešto što bi sigurno odvratilo mnogobrojne tradicionalne mušterije? U teoriji takva konfiguracija je imala dosta prednosti. Četiri točka umjesto dva bi svakako omogućavala manji pritisak kabine, a kao rezultat je Bedford bio u stanju da ugradi točkove manjeg prečnika.
To je omogućilo da autobus bude niži, to jest bliži zemlji, čime je ulazak i izlatak putnika bio lakši, zatim da pruža veće staklene površine, a donijelo je i više tovarnog prostora ispod sjedišta i generalno manju masu vozila. VAL je inače bio dugačak 10,9 metara, a nudio se u konfiguracijama sa 52 i 55 sjedišta. Masa je iznosila deset tona.
Bedford se postarao za izgradnju šasije, ali su sve druge poslove uradili dobavljači. Primera radi, dizel motor je bio Leylandov sa šest cilindara u linijskoj konfiguraciji, a razvijao je 125 konjskih snaga iz radne zapremine 6,5 litara. Kasnije će biti ponuđen i nešto veći 7,6-litarski dizel razvijen od strane Bedforda.
Za izradu školjke su se u najvećoj mjeri postarale firme Duple, Plaxton, Harrington i Yeates, a mali broj autobusa je je na svijet stigao u obličju kampera. Oni su uglavnom služili trkačkim timovima, glumcima i muzičarima dok su na putu.
Nije poznato koliko primjeraka je napravljeno tokom desetogodišnje proizvodnje, ali VAL očigledno nije bio veliki komercijalni uspjeh pošto je njegov nasljednik imao samo četiri točka. Zvao se Y Serija i biće u proizvodnji sve do 1986. godine, što je ujedno bio i period kada je Bedford prestao da postoji. Kompanija je opstala još nekoliko godina pod imenom AWD Trucks i sklapala je komercijalna vozila za brendove Vauxhall/Opel, Isuzu i Suzuki, pre nego što je zvanično zatvorila vrata 1991. godine.
VAL je otišao u istoriju kao najpoznatiji model Bedforda i danas je izuzetno cijenjen i poštovan kao klasik. Vlasnici ih uglavnom restauriraju u originalno stanje, ali nije rijetkost i da ih preprave u kampere.
izvor:autorepublika.com
